Kazalište okrutnosti

Bilo je lijepo ljetnjo jutro, koje je èovjeka èinilo sretnim što je živ. I èovjek bi vjerojatno i bio sretniji da je bio živ. Bio je, u stvari, mrtav. Bilo bi teže biti mrtav bez posebnog treninga.

"Dakle," rekao je poruènik Colon (Gradsko redarstvo Ankh-Morporka, Noæna straža), zagledajuæi u svoju bilježnicu, "za sada kao uzrok smrti imamo a) premlaèivanje najmanje jednim tupim predmetom b) davljenje lancem kobasica i c) napad barem dvaju životinja oštrih zuba. Što dalje, Nobby?"

"Uhapsiti osumnjièenog, šefe," rekao je potporuènik Nobbs, uz oštro salutiranje.

"Osumnjièenog Nobby?"

"Njega," reèe je Nobby, gurkajuæi leš èizmom. "Ja bih to nazvao vrlo sumnjivim, umrjeti na taj naèin. Uz to je i pio. Možemo ga optužiti za umiranje i nedolièno ponašanje."

Colon se èešao po glavi. Hapšenje leša nudilo je, naravno, odreðene prednosti. Ali...

"Èini mi se" rekao je polako " da æe Kapetan Vimes htjeti da ovo rješimo. Bolje da ga doneseš u stanicu Nobby."

"A onda æemo pojesti kobasice šefe?" reèe potporuènik Nobbs.

Nije lako, biti najiskusniji policajac u Ankh Morporku, najveæem od gradova Diska.[*]

Vjerojatno postoje svjetovi, razmatrao je kapetan Vimes u tmurnijim trenucima, gdje nema èarobnjaka (koji su misterije u zakljuèanim sobama uèinili svakodnevicom) ili zombija (sluèajevi umorstva su zaista èudni kada žrtva može ujedno biti i glavni svjedok) i gdje ste se na pse mogli osloniti da noæu neæe raditi ništa umjesto da šetaju okolo i razgovaraju s ljudima. Kapetan Vimes vjerovao je u logiku na isti naèin kao što bi èovjek u pustinji vjerovao u led – to jest, bilo je to nešto što mu je zaista potrebno, ali ovo jednostavno nije bio svijet za to. Samo jednom, mislio je, bilo bi zgodno nešto riješiti.

Gledajuæi plavo lice tijela na klupi, osjetio je malu iskru uzbuðenja. Postojali su tragovi. Nikada ranije nije još vidio prave tragove.

"Nije se moglo raditi o pljaèkašu, kapetane" rekao je poruènik Colon. "Iz razloga što su mu džepovi bili puni novca. Jedanaest dolara."

"Ne bih to nazvao punim," rekao je kapetan Vimes.

"Bilo je to u penijima i pol'penijima, gospodine. Èudim se da su mu hlaèe izdržale naprezanje. A oštroumno sam otkrio i èinjenicu da je bio zabavljaè, gospodine. U džepu je imao nekoliko posjetnica. 'Chas Slumber, Djeèji Zabavljaè'"

"Pretpostavljam da nitko nije ništa vidio?" reèe Vimes.

"Pa, gospodine" reèe Colon spremno, "Rekao sam mladom novaku Carrotu da naðe par svjedoka."

"Zamolio si Carrota da istraži ubojstvo? Sam?" reèe Vimes.

Poruènik se poèešao po glavi.

"A on je mene pitao, znam li nekog vrlo starog i ozbiljno bolesnog?"

A na magiènom Disku, sigurno je da uvijek postoji jedan svjedok svakog ubojstva. To mu je posao.

Redarstvenik Carrot, najmlaði pripadnik redarstva, èesto se ljudima èinio jednostavnim. I bio je. Bio je vrlo jednostavan na isti naèin na koji je maè jednostavan, ili zasjeda. Uz to je bio i možda najveæi linearni mislioc u povijesti svemira.

Èekao je kraj kreveta starog gospodina koji je prilièno uživao u društvu. A sada je došlo vrijeme da izvadi svoju bilježnicu.

"Gledajte, znam da ste nešto vidjeli, gospodine" rekao je. "Bili ste ondje."

PA, DA. Rekla je Smrt. MORAM BITI, ZNAŠ. ALI OVO JE U POTPUNOSTI NEPROPISNO.

"Vidite, gospodine," reèe redarstvenik Carrot, "kako ja razumijem zakon, vi ste suuèesnik pri èinu. Ili možda prije èina."

MLADIÆU. JA SAM ÈIN.

"A ja sam službenik Zakona," reèe redarstvenik Carrot. "Zakon mora postojati, znate."

HOÆEŠ DA... AH...SE IZLAJEM? CINKAM NEKOGA? OTKUCAM? PROPJEVAM? NE. NI-TKO NIJE UBIO G. SLUMBERA. NE MOGU TI POMOÆI.

"Ne bih rekao gospodine," reèe Carrot "Mislim da jeste."

K VRAGU.

Smrt je gledao Carrota kako odlazi, saginjuæi se dok je silazio niskim stepenicama straæare.

DAKLE, GDJE SAM STAO...

"Oprostite" rekao je sasušeni starèiæ u krevetu. "Ali meni je 107, znate. Nemam cijeli dan."

AH, DA, TOÈNO.

Smrt je naoštrio svoju kosu. Bilo je to prvi puta da je pomogao policiji u istrazi. A opet, svakome njegov posao.

Redarstvenik Carrot polako je šetao gradom. Imao je Teoriji. Proèitao je knjigu o Teorijama. Pravilno slaganje tragova davalo je Teoriju. Sve se moralo slagati.

Na primjer kobasice. Netko je morao kupiti kobacise. A zatim peniji. Normalno samo jedan pododjeljak ljudske vrste plaæa penijima.

Posjetio je kobasièara. Pronašao je grupu djece i s njima neko vrijeme èavrljao. Nakon toga se odšetao natrag do ulièice, gdje je potporuènik Nobbs kredom ucrtao obris leša na zemlji (i obojao ga, dodavši lulu i štap za šetnju i drveæe i grmlje u pozadini – prolaznici su u njegov šljem veæ ubacili 7p). Pozorno je promotrio hrpu smeæa na kraju ulièice, i sjeo na probušenu baèvu.

"U redu... sad možete izaæi," rekao je u prazno. "Nisam ni znao da na svijetu još uvijek ima gnomova."

U smeæu je zašuškalo. I izmarširali su – èovjeèuljak s crvenim šeširom, grbom i kvrgavim nosom, mala žena s maramom i još manjim djetetom u naruèju, mali policajac, pas s ogrlicom oko vrata i vrlo mali krokodil.

Redarstvenik Carrot sjedio je i slušao.

"Natjerao nas je," rekao je èovjeèuljak. Imao je zaèuðujuæe dubok glas. "Tukao bi nas. Èak i krokodila. To je bilo sve što je razumio, udaranje ljudi batinom. I uzeo bi sav novac koji je pas – Toby – sakupio i opio bi se. Pobjegli smo ali nas je uhvatio u ulièici i krenuo na Judy i bebu i pao je i.."

"Tko ga je prvi udario?" upita Carrot.

"Svi!"

"Ali ne jako," reèe Carrot. "Premaleni ste. Niste ga vi ubili. O tome imam vrlo pouzdanu izjavu. Pa sam otišao i još ga jednom pregledao. On se - ugušio. Što je ovo?"

Držao je mali krug od kože.

"To je šištaljka," rekao je mali policajac. "Koristio ju je za glasove. Govorio je da naši nisu dovoljno smiješni."

"Tako se to radi!" oponašala je Judy,

"Zaglavila mu se u grlu," rekao je Carrot. "Predlažem da pobjegnete. Koliko god daleko možete."

"Mislili smo osnovati družbu" rekao je gnom-voða.

"Znate ono.. eksperimentalna drama, ulièno kazalište. U tom stilu. Ne udaranje ljudi batinama..."

"To ste radili pred djecom?" upita Carrot.

"Rekao je da je to novi oblik zabave. Rekao je da æe to biti popularno."

Carrot je ustao, i odbacio šištaljku meðu otpatke.

"To nije naèin." rekao je. "Ljudima se nikad neæe sviðati tako nešto."

[*] Koji je ravan i putuje svemirom na leðima ogormne kornjaèe, i što da ne...

"Kazalište okrutnosti" originalno je napisano za W.H. Smith "Bookcase" magazin. Ova, proširena verzija objavljena je kasnije u programskoj knjizi za konvenciju OryCon 15.

Online verzija prièe dostupna je na internetu ljubaznošæu autora, koji zadržava sva prava reprodukcije i ostala prava vezana uz prièu. Njegovim rijeèima "Ne želim ju vidjeti odštampanu ali me ne smeta da ju ljudi downloadaju za vlastiti užitak."

Prevao: Berislav Joziæ

---

---

The L-Space Web is a creation of The L-Space Librarians
This mirror site is maintained by Leo Breebaart